Meksički kontrasti
Ing. Jan Mezey – CACTACEAE etc. 4/2000
Preveli sa Slovačkog i pripremili: Nikol Blažić i Stevan Avramov
Familija Cactaceae obuhvata 100 rodova sa oko 1500 vrsta kaktusa. Izuzev Rhipsalis baccifera sve ostale vrste naseljavaju samo Američki kontinent. Sa 48 rodova i 563 vrste (od kojih je 197 vrsta ugroženo) Mexico je najvažniji centar raznovrsnosti ove familije. Da ne pominjem da se na ovoj teritoriji nalaze i brojne druge sukulentne vrste pre svega veliki broj Agava, Seduma, Pachyphytuma, Echeveria i dr. Mislim da je to dovoljan razlog da bar malo upoznamo prostor na kome se nalazi ovoliki broj naših egzotičnih ljubimaca.
Stevan Avramov

Velika zemlja sa velikim kontrastima. Izmedju Tihog i Atlantskog okeana nalazi se 31 država (plus Districto Federal, oblast glavnog grada) čiji je zvanični naziv Ujedinjene Meksičke Države.
Gornja površina Velikog Meksičkog Platoa (Altiplanicie Mexicana) sa prosečnom nadmorskom visinom iznad 2000 m ograničena je na istočnoj obali planinskim vencem Sierra Madre Oriental sa ukupnom dužinom od oko 800 km. Ove planine su uglavnom gradjene od krečnjaka. Najviši vrhovi su na oko 3000 m iznad mora. I na toj visini rastu kaktusi. Severni deo planinskog venca ima veoma malo kiše (200 mm), dok je južni deo tropski, sa oko 500 mm padavina i to obično od maja do avgusta. Letnje temperature često dostižu 50°C, a i zimske temperature su takodje ekstremne ( na severu i do - 15 °C).
Na zapadnoj obali nalazi se Sierra Madre Occidental, koji ima prosečnu nadmorsku visinu 2200 m sa planinskim vrhovima od 3000 m.n.v. koji potsećaju na američke Kordiljere. Dok je krečnjak dominantan na istočnoj obali, ovde je jako redak. Ovde se nalaze glina i kvarc. Letnje temperature su oko 40°C. Brda na zapadu ‘uhvate‘ sve padavine kojih u toku cele godine bude oko 600 – 800 mm. Oko 90% svih padavina se desi od maja do oktobra.
Tabela : U zavisnosti od nadmorske visine Meksiko se deli na sledeće klimatske regione:
| Nadmorska visina | Španski naziv | Prosečna godišnja temperatura |
Klimatska karakteristika |
|---|---|---|---|
| do 800 m.n.v | Tierra caliente | preko 23°C | vruća i vlažna |
| do 1700 m.n.v | Tierra templada | 17-23°C | umerena |
| do 4500 m.n.v | Tierra fria | ispod 17°C | hladna |
| preko 4500 m.n.v | Tierra helada | ledena |
Na jugu Sjedinjenih Meksičkih Država dominira planinski masiv Sierra Madre del Sur sa dužinom od oko 1100 km. Najviši planinski vrhovi imaju nadmorsku visinu od oko 3000 m. Letnje temperature su oko 35°C, dok u toku zime retko idu ispod tačke smrzavanja. Temperature, isto kao i padavine zavise od nadmorske visine. U toku cele godine ukupno ima oko 500 – 1000 mm padavina.
Oblast centralnog Meksika čini već spominjani gornji plato (Altiplanicie Mexicana). Podneblje je tipično za unutrašnjost sa minimumom padavina, koju uglavnom ‘uhvate‘ masivne planine na zapadu, istoku i jugu. Godišnje količine padavina su oko 200 – 400 mm. Temperature su u toku leta veoma visoke – iznad 40°C, dok su zime relativno hladne (do – 15°C). U ovaj deo zemlje dolazi najviše ekspedicija kaktusara, jer ovde raste najviše kaktusa koji su interesantni za nas ‘meksikofile‘. Poznata su mesta u okolini glavnih gradova, i to najviše centralni gradovi kao Hidalgo, Queretaro, Pueblo, San Luis Potosí, Guanajuato i Zacatecas. Ovo su gradovi ‘klasičnog Meksika‘. Severni deo platoa je hladniji i višlji, a ovde su dominantni gradovi koji su bliži mom kaktusarskom srcu: Coahuila, Nuevo Leon i Tamaulipas.

Na severozapad Meksika dolazi manje kaktusara, jer se ovde nalazi manje vrsta nego u centralnom delu, ali i ovde ima šta da se vidi. Ovde spadaju pustinjske države kao Sinaloa i Nayarit – njihove tihookeanske vode su balzam za umorne noge posle spuštanja sa zapadne Sierra Madre. Južnim Meksikom dominira (šta se kaktusa tiče) država Oaxaca. Dosta interesantano ali malo više udaljeno od meksičkog glavnog grada nalazi se poluostrvo Baja California sa 2500 ostrva koje se naslanjaju na njega i koji imaju svoju specifičnu vegetaciju a prosečna količina padavina je oko 120 mm.









